U krevetu sa moržem

Sunčan oktobarski dan, svojom toplinom tog petka obasjao je ulice grada kojim jedan čovek korača. Nezgrapnog je izgleda. Okrugle glave, i pod teretom njegove težine izobličenog lica. Velikih ušiju, baburastog nosa, nepodšišane kose i bradat. Širokih je ramena, ogromnih leđa i velikog okruglog stomaka, debelih butina i velikih stopala. Njegova nesto iznad prosečna visina, celu je tu figuru nešto ublažavala; ali ne dovoljno da ne bi primetili kako cela njegova figura izgleda ogromno, nezgrapno. 

Na peronu železničke stanice,čekao je. Ovo će biti prvi susret sa njom, nakon kratkog poznanstva i veoma plodnog, kasnije će se ispostaviti i sudbonosnog, dopisivanja koje je te čulne doživljaje na neki način preuredilo. Da, poznavali su se od ranije. Naime, nije prošlo više od mesec dana od kad su se upoznali. Ono što je znao o njoj, iz tog kratkog kontakta, bilo je dovoljno, da se upusti u avanturu.  A da li je i ona? Zapravo, ko je ona? 

Bila je to žena prosečnog izgleda, jakih, gotovo muških crta lica, sa istaknutim jagodičnim kostima koje od njenih tankih usana odvaja,gotovo jasna linija koja prelama obraz. Kada ne bi bila nasmejana, njeno lice bi bilo neodređeno – niti mrko, niti blago – iako su njene obrve imale onaj položaj koji njenom oblom licu daje mrki izgled. Oči su joj bile čudne, boje Karipskog mora, i one su do izražaja dolazile samo onda kada bi se nasmejala – onda bi celo njeno lice izgledalo drugačije, bivalo bi ženstveno. Imala je izgled glumice dvadesetih godina dvadesetog veka, kako po izgledu lica tako i po telesnoj konstituciji. Imala je široka ramena, mada ne prenaglašena, na njih su se nastavljale ruke koje su bile u skladu sa njenim torzom. Grudi su joj bile velike, struk takođe, sa prenaglašenim bokovima – kako zbog skeletne konstitucije tako i zbog viška telesne mase. Bokovi su joj bili u ravni sa ramenima. Stomak joj je bio opušten, i od bokova ga je delila jasna linija. Njena stražnjica je bila velika, njen se oblik nije mogao jasno raspoznati, na njenoj se koži mogao videti celulit. Ovakva zadnjica nastavljala se preko jakih butina i naglašenih listova do stopala, koja su bila skladna.

Međutim, pored njenog prosečnog fizičkog izgleda, nju je karakterisao čudan unutrašnji sklop. Njeni pogledi na svet su prožeti spiritualnim osećajem da je ona, kao predstavnica superiorne vrste, obavezna da vodi računa o ugroženim vrstama. Taj se pogled odražava i na njene odnose sa ljudima. U čoveku traži njegov duh, u svom ljubavniku i više od toga. U osnovi je nezrela, detinjasta osoba; ali ne samo po svom dečijem pogledu na svet već i po svojim reakcijama. Sklona je degradaciji telesnog i fetišizaciji duhovne povezanosti – odvajanju emocija od bilo čega telesnog. Seks je po njoj imao dve definicije – pod jedan, to je puka fizika, nagonska potreba nekih ljudi i pod dva, to je emotivna povezanost dvoje ljudi. Prvo je jebanje, a drugo vođenje ljubavi. 

Šta je to njegovo, nju privuklo? Malo je bilo vremena da se upoznaju, razgovaraju; a i onda kada je bilo prilike za tim, uglavnom su ćutali. Njeni bivši ljubavnici su fizički bili veoma različitiji od njega; bili su mršavi, može se reći vitki, i plavi. A on čak nije bio ni plav. Mada je govorila kako je iz njegovih pisama mogla da pročita tu emociju, koja joj je potrebna kao gorivo za neke ozbiljnije odnose. Eto i prvog sukoba. Ne znam da li je bilo emocije, premda to nije ni od važnosti. Ono što jeste je to da je on ušao u avanturu a ona u ozbiljnu vezu, ili je makar u nju ulazila. Fatalno, zar ne? Ono što ona zasigurno nije želela je ono čega se najviše gnušala, a to je avantura; fizički, nagonski odnos. 

Sa druge strane on nije pravio tu razliku između fizičkog i duhovnog. Za njega su to dva neodvojiva dela čoveka, ljudski nagon ne čini čoveka životinjom kao što ga i negiranje tog nagona ne čini bogom. Smatrao je da i sam čin seksa jeste pokrenut emocijama, čak i ako akteri te emocije ne priznaju. Emocija koja u čoveku budi nagon a ne obratno. Nekad postoji volja, ali nema telesne privlačnosti. E ta telesna privlačnost je njemu bila izuzetno bitna. Njegove bivše ljubavnice, sa druge strane, bile su drugačije od nje. Bile su slobodnije u odnosima, otvorenije; pa čak i fizički privlačnije – premda ta razlika nije bila toliko primetna kao u njenom slučaju. Istina je, sa druge strane – kada govorimo o njegovom doživljaju telesnog – da je privlačnost subjektivna. Ona nekad potpada i pod uticaj opšteprihvaćene društvene norme o „pristojnom izgledu“; tako da se račva na tri: prva, subjektivna, druga je ona koju propagira visoka moda – anoreksična, zbog svoje skaradnosti najneprihvatljivija – i treća, ona koju propagira vrhunski, profesionalni sport – najzastupljenija ali vrlo često nedostižna. Sa druge strane njih dvoje su se, prirodno njihovim shvatanjima, sukobili i po pitanju ljudske prirode – čoveka kao monogamnog bića ili ne. Prirodno je, da ona, fetišizujući nešto nadljudsko, čak i ne prihvatajući građanske norme, smatra da je veza dvoje ljudi večna i nepovrediva ukoliko su njihove emocije dovoljno jake, te time negira da je moguće da jedan čovek u trenutcima privlačnosti podeli sebe – gledano iz tog ugla – sa nekom drugom osobom. To je okidač koji u trenutku prekida svaku njihovu povezanost i istog časa negira sve što ih je vezivalo, osuđujući njihov odnos kao lažan i neiskren. 

Njihovo dopisivanje je uspelo da, na neki čudan način, zaseni ovu razliku. Da su, kojim slučajem, u samom početku bili svesni ove sudbonosne razlike, razumeli bi da je njihov odnos gledano s jedne strane – nedonošče, a sa druge strane – neslavna avantura. Sveukupno uzevši,  sigurno loše sećanje za oboje. 

Čekajući, na železničkoj stanici sa novinama u ruci, da posle izvesnog vremena ugleda osobu koju više pamti po pisanoj reči nego po glasu, po opisu nego li po izgledu, nesiguran je. Vozovi kasne, to je već uobičajna pojava. Interesantna je za ovu priču i simbolika tog voza koji kasni. On kasni kao i razrešenje nesporazuma, ali ipak stiže. 

Njihov prvi susret, prvi zagrljaj, toliko puta opisivan u njihovim ranijim dopisivanjima, odavao je utisak obostrane nervoze i nesigurnosti u to što čine, svakom iz svog ugla posmatranja. Nije bilo poljupca, uprkos tome što su njih dvoje svoju vezu ozvaničili i pre nego što su se dodirnuli – dopisujući se.  On je usledio nešto kasnije. 

Već njihov prvi pokušaj da, ako se jedno pita vode ljubav a ako se drugo pita pojebu, imao je neslavan početak, razradu i kraj. Njegova nezgrapna telesina i njeno telo koje njemu nije bilo dovoljno pivlačno. Njihova ubeđenja – njegovog da mu se može dići na svaku ženu i njeno da njihova duhovna privlačnost može zaseniti njegovu telesnu nezgrapnost – doživeli su fijasko. Sa njene strane se to manifestovalo bežanjem po krevetu, nesigurnošću, odlaganjem. „Ne mora sve danas“, govorila je. Dok kod njega, i pored sve volje, nije bilo erekcije – makar ne dovoljno jake.  

Ovakav fijasko ponovio se tog vikenda još tri puta. Efekat je imalo jedino oralno zadovoljavanje partnera, dakle jedino ekstremni vid seksualnog čina mogao je da dâ željeni, odn. priželjkivani rezultat. 

Moglo bi se reći da su oboje precenili svoja očekivanja i ubeđenja. On superiornost telesnog, a ona superiornost duhovnog. Na kraju se ispostavilo da je njega izdalo telo, a nju vera u superiornost duhovne povezanosti ljudi koja zaslepljuje ono telesno kod čoveka. Naime, oboje su izostavili važnost fizičke privlačnosti. A sve, baš sve se da odglumiti, osim refleksnih funkcija tela. 

Posle svega nije više bilo mesta za bilo kakvo prijateljstvo među njima. Njihova dalja korespodencija praćena je teškim rečima, konstantnim vraćanjem na ponovno ispitivanje uzroka svega. Čemu? Kako? Zašto? Svaki se kontakt svodio na ovo. Njeno detinje shvatanje i ponos, koji je bio povređen, terali su je da sasipa vatru na koju on nije uzvraćao vodom – misleći da bi to kod nje pobudilo neke neželjene emocije – već još žešćom vatrom. Iz te se vatre rodila istina, kao što se milijardama godina ranije iz velikog praska rodio univerzum.

Bilo je samo u pitanju vreme kada će reći da je sve propalo zato što nije bilo telesne privlačnosti. Nesvakidašnje je to priznanje došlo brže nego što je on očekivao. „To se može opisati i kao 'u krevetu sa moržem'“, rekla je. Konačno. Kako samo istina, u moru laži ili predrasuda, može da miluje – čak i kada je oštra.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Posle svega nije više bilo mesta za bilo kakvo prijateljstvo među njima. Njihova dalja korespodencija praćena je teškim rečima, konstantnim vraćanjem na ponovno ispitivanje uzroka svega. Čemu? Kako? Zašto? Svaki se kontakt svodio na ovo. Njeno detinje shvatanje i ponos, koji je bio povređen, terali su je da sasipa vatru na koju on nije uzvraćao vodom – misleći da bi to kod nje pobudilo neke neželjene emocije – već još žešćom vatrom. Iz te se vatre rodila istina, kao što se milijardama godina ranije iz velikog praska rodio univerzum.